Znanstvenica s preko dvanaest godina kustoskog iskustva koje ju veže za Modernu galeriju u Zagrebu i Zbirku hrvatskog slikarstva nastalog između 1918. i 1945. godine. Sudjelovala je u izradi koncepcija i u realizaciji brojnih domaćih i međunarodnih izložbenih projekata s popratnim publikacijama. Kao voditeljica nakladničkog programa Moderne galerije pokrenula je niz ‘Povijest Moderne galerije’, s ciljem znanstvenog istraživanja djelatnosti bivših ravnatelja te muzejske institucije, istaknutih umjetnika i promicatelja hrvatske likovne baštine. U tom je nizu do sada priredila i uredila četiri knjige – ‘Ivo Šrepel. Dokumenti, vrijeme, sudbina’, 2010., ‘Ljubo Babić. Dokumenti, vrijeme, galerije’, 2011., ‘Marino Tartaglia. Dokumenti, vrijeme, izložbe’, 2018. i ‘Jerolim Miše. Dokumenti, vrijeme, kritike’, 2020. Tijekom osam godina u stručnim je časopisima objavljivala priloge iz područja likovne umjetnosti i kulture. Sudjelovala je na više znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu, a od 2006. godine bila je suradnički uključena u nastavu na Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Beču. Prevodi stručnu literaturu s njemačkoga na hrvatski jezik.
Studirala je povijest umjetnosti i njemački jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a diplomirala je i magistrirala pri Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Beču, gdje je 2007. obranila i doktorski rad na temu ‘Recepcija Bečke škole u hrvatskoj povijesti umjetnosti. Izidor Kršnjavi, prvi hrvatski profesor povijesti umjetnosti’.
Nastavnica je na preddiplomskim studijima Grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija, Likovne pedagogije i Primijenjenih umjetnosti te nositeljica kolegija Uvod u ikonologiju i Uvod u likovne umjetnosti.